SEM – tipovi elektrona i informacije koje nose
Baza znanja
datum:

SEM – tipovi elektrona i informacije koje nose

Elektronski mikroskopi su višenamenski instrumenti koji mogu pružiti širok spektar informacija o uzorku, u zavisnosti od potreba korisnika. Kao što i sam naziv govori, elektronski mikroskopi koriste snop elektrona za formiranje slike uzorka. Interakcijom elektrona sa materijom nastaju različiti signali (Slika 1), od kojih svaki pruža korisne informacije o uzorku. Izbor signala koji će se detektovati zavisi od korisnika, odnosno od toga koje informacije želi da dobije ispitivanjem uzorka.

Na primer, kod transmisione elektronske mikroskopije (TEM, Transmission Electron Microscopy), kao što i sam naziv govori, detektuju se elektroni koji prolaze kroz uzorak (transmitted electrons) i pružaju informacije o njegovoj unutrašnjoj strukturi. Kod skenirajuće elektronske mikroskopije (SEM, Scanning Electron Microscopy) najčešće se detektuju dve vrste elektrona: povratno rasejani elektroni (BSE, Backscattered Electrons) i sekundarni elektroni (SE, Eecondary Electrons).

Povratno rasejani elektroni (BSE) vraćaju se iz uzorka kao posledica elastičnih interakcija između primarnog snopa elektrona i uzorka. Nasuprot tome, sekundarni elektroni (SE) potiču od atoma uzorka i nastaju kao posledica neelastičnih interakcija između primarnog snopa elektrona i uzorka.

BSE potiču iz dubljih oblasti uzorka, dok SE potiču iz oblasti blizu njegove površine. Zbog toga ove dve vrste elektrona pružaju različite informacije o uzorku. Slike dobijene pomoću BSE pokazuju veliku osetljivost na razlike u atomskom broju: što je atomski broj veći, materijal se na slici prikazuje svetlije. Snimanje pomoću SE omogućava dobijanje detaljnijih informacija o površini uzorka.

SEM – tipovi elektrona i informacije koje nose

Slika 1. Interkacija elektrona i materija, i različiti tipovi signala koji nastaju.

Povratno rasejani elektroni (BSE)

Povratno rasejani elektroni (BSE) potiču iz široke oblasti unutar zapremine interakcije. Nastaju kao rezultat elastičnih sudara primarnih elektrona sa atomima uzorka, pri čemu dolazi do promene putanje elektrona. Sudar elektrona sa atomom možemo predstaviti pomoću pojednostavljenog modela bilijarskih kugli, u kojem se male čestice (elektroni) sudaraju sa većim česticama (atomima). Atomi sa većim atomskim brojem mnogo snažnije rasejavaju elektrone nego atomi sa manjim atomskim brojem, pa zato daju intenzivniji signal (Slika 2). Broj povratno rasejanih elektrona koji dospevaju do detektora zavisi od atomskog broja elemenata u uzorku. Ova zavisnost omogućava razlikovanje različitih faza u uzorku, pri čemu se dobijaju slike koje pružaju informacije o njegovom sastavu. BSE slike takođe mogu pružiti korisne informacije o kristalografiji, topografiji i magnetnom polju uzorka.

SEM – tipovi elektrona i informacije koje nose

Slika 2. a) SEM slika Al/Cu uzorka. b), c) Pojednostavljena ilustracija interakcije primarnog snopa elektrona sa atomima aluminijuma i bakra. Atomi bakra (veći Z) više rasejavaju elektrone nazad ka detektoru nego lakši atomi alumijiuma i samim tim se pojavljuju svetlije na SEM slici.

Detektor povratno rasejanih elektrona (BSD, Backscattered Detector) se nalazi iznad uzorka, smešten koncentrično oko primarnog snopa uzorka u obliku prstena, u cilju maksimalnog sakupljanja povratno rasejanih elektrona. Sastoji se od simetrično podeljenih delova. Kada su svi delovi uključeni, kontrast slike prikazuje atomski broj Z elementa. Sa druge strane, ako su uključeni samo određeni kvadranti detektora, mogu se dobiti topografske informacije o uzorku.

Najčešće se za detekciju povratno rasejanih elektrona (BSE) koriste poluprovodnički detektori koji obično sadrže p–n spoj. Princip rada zasniva se na stvaranju parova elektron–šupljina kada povratno rasejani elektroni, nakon izlaska iz uzorka, dospeju u detektor i bivaju apsorbovani u njegovom poluprovodničkom materijalu. Broj tako nastalih parova zavisi od energije povratno rasejanih elektrona. Na p–n spoj povezane su dve elektrode: jedna prikuplja elektrone, a druga šupljine, čime se stvara električna struja čija jačina takođe zavisi od količine apsorbovanih povratno rasejanih elektrona.

BSD je postavljen iznad uzorka, koncentrično oko primarnog snopa elektrona, u obliku prstena, kako bi se maksimalno povećalo prikupljanje povratno rasejanih elektrona. BSD je podeljen na više segmenata, najčešće u vidu četiri kvadranta. Kada su svi segmenti aktivni, kontrast slike odražava razlike u atomskom broju elemenata u uzorku. Nasuprot tome, kada su aktivni samo određeni segmenti detektora, moguće je dobiti topografske informacije o uzorku.

Sekundarni elektroni (SE)

Za razliku od povratno rasejanih elektrona (BSE), sekundarni elektroni (SE) potiču sa površine ili iz oblasti neposredno ispod površine uzorka. Nastaju kao posledica neelastičnih interakcija između primarnog snopa elektrona i uzorka i imaju manju energiju od povratno rasejanih elektrona. Sekundarni elektroni su veoma korisni za ispitivanje topografije površine uzorka.

Everhart–Thornley detektor je najčešće korišćeni tip detektora za detekciju sekundarnih elektrona. Sastoji se od scintilatora smeštenog unutar Faradejevog kaveza, koji je pozitivno naelektrisan i privlači sekundarne elektrone. Elektroni se ubrzavaju prema scintilatoru, gde se njihova energija pretvara u svetlost. Nastala svetlost zatim dospeva do fotomultiplikatora, u kojem se signal pojačava. Detektor sekundarnih elektrona (SED, Secondary Electron Detector) obično je postavljen sa strane komore za uzorak, pod određenim uglom u odnosu na primarni snop elektrona, čime se povećava efikasnost prikupljanja sekundarnih elektrona.

Na Slici 3 ilustrovana je tipična pozicija BSD i SED-a. Na Slici 4 prikazana je SEM slika lista koja je dobijena sa različitim detektorima.

SEM – tipovi elektrona i informacije koje nose

Slika 3. Ilustracija tipične pozicije detektora povratno rasejanih elektrona i detektora sekundarnih elektrona

SEM – tipovi elektrona i informacije koje nose

Slika 4. SEM slika lista dobijena sa različitim detektorima, a) aktivan ceo BSD, b) topografski BSD, c) SED.

Ove dve vrste elektrona predstavljaju signale koji se najčešće koriste za formiranje slike u SEM-u. Budući da različitim korisnicima SEM-a nisu potrebne iste informacije o uzorku, mogućnost korišćenja više detektora čini SEM veoma svestranim instrumentom, koji može ponuditi korisna rešenja za širok spektar primena. Na taj način moguće je uštedeti dragoceno vreme, poboljšati rezoluciju slike, pa čak i automatizovati analize.

Većina savremenih skenirajućih elektronskih mikroskopa (SEM) opremljena je detektorima za različite vrste signala, među kojima su detektor povratno rasejanih elektrona (BSD), detektor sekundarnih elektrona (SED) i detektor za energetsko-disperzionu spektroskopiju rendgenskog zračenja (EDS, Energy-Dispersive X-ray Spectroscopy). Primeri takvih uređaja su stoni SEM modeli Thermo Scientific™ Phenom™ XL G3, Thermo Scientific™ Phenom™ Pro G7 i Phenom Pharos G2 FEG-SEM kompanije Thermo Fisher Scientific.

Podelite: